Tartufi su najcjenjenija i najskuplja jestiva gljiva na svijetu. Pored izuzetnog ukusa, čuveni su i po svojim ljekovitim svojstvima. Od davnina je poznato da ovaj skupocjeni delikates predstavlja prirodni lijek za potenciju i vitalnost cijelog organizma.

Ove gljive rastu ispod zemlje i to samo u određenim područjima. U njihovom iskopavanju učestvuju svinje ili psi koji su dresirani samo za tu namjenu. Tartuf je veoma cijenjena namirnica u gastronomiji jer se teško dolazi do njega i ne postoji mogućnost da se vještački uzgaja.

Postoji nekoliko stotina različitih vrsta tartufa, od kojih je svega desetak jestivo. Uglavnom rastu u šumama širom Evrope, a u poslednje vijreme pronalaze se u Oregonu i Australiji.

Tartufi imaju veoma karakterističan miris koji prirodno privlači svinje, dok psi moraju da prođu posebnu dresuru da bi mogli lakše da ih pronađu u prirodi. Njihova specifična aroma veoma brzo ispari i zato je veoma bitno da što pre tartuf stigne od šume do trpeze. Ovo je takođe jedan od razloga njegove visoke cijene.

Tartufi mogu biti dobar izvor zarade za one koji znaju kako da ih traže i plasiraju. Jedna od najpoznatijih regija bogata tartufima je Istra u Hrvatskoj.

Oni pronalaze nevjerovatnih 7-9 tona tartufa godišnje. Skoro 30% od toga čine crni tartufi, dok 70% čine sezonski bijeli tartufi koji se mogu naći samo u periodu od septembra do decembra i cijena na tržištu mu je viša. Dostižu i do ne vjerovatnih 5.000 evra po kilogramu.

Tartufi se mogu naći i u Srbiji. Postoje posebni tereni koji pogoduju razvoju tartufa. Bijelih i crnih tartufa najviše ima oko rijeka Jasenice, Karaš, Lug i Bosut, zatim u okolini Obedske bare i Deliblatske peščare, ali i na Fruškoj gori, planinama Kosmaj, Rudnik, Oplenac i na Svrljiškim planinama.

I kod nas u Republici Srpskoj po tvrdnji nekih prije svega  dobrih poynacaoca planine Kozare mogu se naći tartufi.Neki planinari  tvrde da nema kakvog blaga nema na planini Kozari. A to je i tačno – Prijedorčanin Roman Ostojić pronašao je upravo na Kozari i u okolini Prijedora skupocene gljive tartufe.

Ovaj gljivar i strastveni ribolovac, kaže, stalno je u prirodi, pa je tako otkrio i ove gljive koje rastu na dubini do 30 centimetara ispod zemlje. Njegova desna ruka je ljubimica Lea, petnaestomesečna mešanka, obučena za traženje gljiva.

“Sam sam je obučio za traženje tartufa, jer sam pročitao da svaki pas može postati tragač, ako ga to naučimo. I ja sam je naučio. To je u suštini, vrlo jednostavno. Zakopam u zemlju plastične kutije, u kojima se nalazi komadić hleba namazan paštetom od tartufa. Ona to prvo omiriše, pa onda traži. Pomoću toga se i radi dresura kerova, da bi se navikli na specifičan miris ovih gljiva i da ih posle iskopavaju”, priča zaljubljenik u prirodu Roman Ostojić.

Tartufe uspješno pronalaze i obučene svinje. Planinari kažu, najiskusniji ih mogu osetiti pod zemljom, ukoliko pažljivo hodaju bosi. Doduše, ili to, ili ašov u ruke, ali u svakom slučaju, priroda još, na sreću – daje mnogo.

“Moj brat, planinar, nedavno je na Kozari pronašao 750 grama crnog tartufa i odmah to prodao jednom Italijanu, koji obožava da ih jede. Jedna gospođa je pronašla pola kilograma tartufa, ja sam ih takođe našao, što znači da ih ima u našim krajevima. Ima ih svuda u okolini Prijedora, u Ljubiji, na Kozari. Ova planina krije i čuveni bijeli tartuf, ali ima i crnog. Ja ga do sada nisam pronašao, ali sam sa svojom Leom u januaru uspio da pronađem bijeli tartuf”, kaže Roman.